Re: pesmi

Arsen Dediæ Da su me ukrali cigani Da su me ukrali Cigani u tužnom gradskom parku, U mornarskom odijelu, i nestali u mraku, Odveli bi me daleko, gdje stiže samo želja, Pred začuðenim licem mojih roditelja. Da su me ukrali Cigani, ne bi me bilo briga, Jer bih mislio da se samo nastavlja igra. Svi bi tvrdili da sam sa sretne zvijezde pao I ništa o svom životu ja nikad ne bih znao. Da su me ukrali Cigani, imao bih slobodu Da pijem svoje vino i pijem svoju vodu. Bio bih bogat i voljen, a vračara bi mi rekla Da nemam svog imena i da sam bez porijekla. Da su me ukrali Cigani, još dok sam bio dijete, Iz ovog mrtvog grada, iz nevolje i sjete, Imao bih svoj šator i medvjeda na lancu, Svoju zvjezdanu kuæu, konja i kruh u rancu. Da su me ukrali Cigani, provodio bih dane Ležeæi u travi kraj autostrade, Svirao bih gitaru i prelazio milje, Ljubeæi jedno bi?e slobodno i divlje, Da su me ukrali Cigani.