Re: pesmi

Noæ u provinciji Zašto tako laju psi po našim mračnim noæima? Odjeknu li cestom korak nepoznata stranca Il; zavonja usred tmine vuk? Na tren je tiho: sve glasove progutao je muk, i dok hladno klizi zvek pasjega lanca, u daljini neka lampa tiho žmirka očima. Sve je gluho. Potom opet lavež počima. Psi laju. Laju bijesno, bezumno i suludo, psi laju glupo, krvavo i uludo na sve što se krene: na svjetiljke, na glasove i sjene, na mjesec, slutnje i nepoznate ljude, psi pasji laju pjesme pasje lude, psi laju noæi i noæi, tamne i vjetrovite, a te su pjesme pasje jalove i prokletstvom ovite. O, pasji sabore, ti laješ, a karavane idu, i čuje se zveket orme, kopita i točkova škripa. Zaludu lavež tvoj svu pasju mržnju na prolaznike sipa, svi prolaze i nestaju, a ti na lancu, kao sijena slijepa, sudbinu čekaš da s tobom tu pod plotom pasji krepa. Miroslav Krleža