Re: pesmi

Bonaventura Duda BITI MI DAJ Oduvijek sam volio mjesečinu. U njoj sve se stvari čine u isto vrijeme da jesu i kao da nisu. I sebi sam tako izgledam: da jesam i kao da nisam. I kad mislim da jesam, skoro da želim da nisam. Jer - jao! - ja koji jesam više sam onaj koji nisam. I moglo bi biti da k Bogu doðem kao da jesam, a on æe mi reæi da nisam. A tada - bolje bi bilo da me nije bilo. A kada mislim da nisam, bude mi žao, jer volim da jesam. O kako je dobro: biti! To možda i ne znam pravo, veæ samo slutim kako je dobro: Biti! Jer - i ovo malo što jesam dok nisam, kako je lijepo biti. O Ti koji jesi i nikada nisi! O daj mi, Dobri, biti mi daj! Da jesam i samo jesam! Vječno i zauvijek jesam - u Tebi! O ti koji jesi: Biti mi daj